Uvjeti korištenja
Na području Bosne i Hercegovine i Hrvatske u velikom broju živi specifičan pas koji je tu postojao od unazad tisuću i više godina. Kroničari su ga zabilježili i detaljno opisali čak 1067. godine u kronici bosanske Katoličke crkve. Taj opis psa planinca, kako ga naziva đakovački biskup Petar 1752. godine, ponovljen je 1374. i 1752. u kronici Đakovačke biskupije. Već odavna narod ga naziva imenom “tornjak”. Jugoslavenski Kinološki Savez 9. svibnja 1981. otvorio je za njega uvjetnu rodovnicu, a 22. veljače 2006. godine Međunarodna kinološka federacija prihvatila ga je kao autohtonu pasminu Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske pod imenom: Bosansko-hercegovačko-hrvatski pastirski pas Tornjak. Tornjak je vrlo lijepe vanjštine, genetski je vrlo dominantan, tijelo mu je snažno i skladno, pokreti laki i skoro dostojanstveni. Kuje su visoke 60 – 65 cm, a mužjaci 65 – 70 cm dok je boja dlake dvobojna, trobojna i višebojna. Lice je uvijek svjetlije od tamnih oznaka tijela, pogled specifičan, bistar, samosvjestan, ozbiljan i miran; duga dlaka s poddlakom tako je bogata i složena da štiti od svih vremenskih nepogoda, rep je bogato odlakan dugom dlakom, u afektu visoko kao zastava nošen. Tornjak je vrlo otporan na bolesti, skromnih je zahtjeva u ishrani i smještaju, a u snježnim noćima ostaje ležati na snijegu. Staložen je i dobroćudan prema ljudima, oprezno agresivan prema zvijerima i napadačima na dom, tor, stado i gospodara. Ustrajan je u izvršavanju postavljenih zadataka, lako shvaća i prihvaća volju gospodara kao i obuku; nepodmitljiv je i nepovjerljiv prema strancima. Hrvatska pošta Mostar izdala je četiri poštanske marke i omotnicu prvoga dana. Psi na fotografijama, ženka Cura i mužjak Šaro, vlasništvo su Stjepana fra Petra Krasića.
