Uvjeti korištenja
Drijen (Cornus mas L.), grm ili nisko drvo iz porodice drijenova, raste na Širokom području od Balkanskoga poluotoka i srednje Europe do Kavkaza i Male Azije. Poznat je po žutim cvjetovima, jestivim crvenim trpkim plodovima (drenjinama), ali i kao tvrdo, teško i žilavo drvo, koje može narasti do osam metara visine i dostići dob veću od dvjesta godina. Drijen je prisutan u ljudskoj prehrani već sedam tisuća godina, sudeći prema nalazima ostataka ljudskih obroka u sjevernoj Grčkoj iz mlađega kamenog doba (neolitika). U hrvatskom imenoslovlju javlja se od 14. st., bilo u pučkim imenima Drijenko, Drenislav, prezimenima Drenić, Drenovac, Drnovšek bilo u nazivima mjesta Drenica, Drenov Klanac, Drenje, Drinovci i dr. Drijen je ponajprije bio na cijeni kao zdravo drvo (Zdrav kao drijen). Zato su se ljudi umivali vodom u kojoj je bio stavljen drijenov prut. Na Cvjetnicu nosio se u crkvu na blagoslov, potom stavljao na krov i u sobu, pa se u slučaju nevremena bacao u vatru kao obrana od groma. U starije doba drijen se upotrebljavao u svadbenim gatanjima, kojima se htjela održati sloga i plodnost među supružnicima. Mlada bi pogledala mladoženju kroz drijenov vijenac govoreći: „Jedan bor, dva bora, treća bijela borika“. To bi značilo da želi prvo imati dvoje muške djece, pa treće žensko. U starome Rimu svećenik, koji je bio zadužen da neprijatelju najavi rat, nosio bi na granicu koplje od drijena. U narodnim pjesmama junak je znao da je spreman za boj tek kada bi iscijedio dvije kapi vode iz suhe drjenovine. (Radoslav Dodig)
Hrvatska pošta d.o.o. Mostar izdala je jednu prigodnu poštansku marku u bloku, žig i omotnicu prvoga dana (FDC).
