Uvjeti korištenja
Cer (Quercus cerris) iz roda hrastova je bjelogorično drvo brežuljkastih i krških šuma koje naraste od 25 do 40 metara visine. Plod mu je žir dug tri do četiri cm, širok dva cm. Rasprostranjen je u jugoistočnoj Europi, Maloj Aziji i na Apeninima. Cer je posuđenica iz latinskoga jezika. U starijih pisaca naziva se dub, hrast, pa i žirnjak. Sama pak riječ cerrus u latinskome vjerojatno je posuđenica iz nekoga mediteranskog jezika, jer cer je vrsta hrasta koja dobro raste na kamenitom mediteranskom tlu. Česti su i toponimi nazvani po ceru: Cer (planina i selo), Cerić, Cerno, Cerovac, Cerik, Cerjak, Cerje i dr.
Cer je demonsko i sjenovito drvo. U starim predajama navodilo se kako se vile noću viđaju pod cerom. Stoga se cerovo drvo biralo za magijske zapise. On se rado uzimao za drvo Badnjaka. Ako nije bilo cera u blizini, ponegdje na Badnjak domaćin je znao donijeti cerovu grančicu u kuću i pitati ukućane slave li mladoga Boga. Kad mu to ukućani potvrde, on s cerovom grančicom blagosilja za plodnost, pa je nakon obreda zabode u zid iznad ognjišta. Koja djevojka želi mušku djecu treba na vjenčanju u sebi spominjati cer. Negdje se u selu osamljeni cer smatrao zaštitnikom mjesta i nitko ga nije smio posjeći. Ako je imao šupljinu u stablu, kroz nju su se provlačile nerotkinje kako bi začele.
U narodnim vjerovanjima cer spada u sretna drveća. No, opasnost je što grom često udara u nj. U pučkoj medicini cerova kora u vinu koristila se kao lijek od pljuskavice, a žir protiv srdobolje. (Radoslav Dodig)
Hrvatska pošta d.o.o. Mostar izdala je prigodnu poštansku marku u bloku od 1 marke, žig i omotnicu prvoga dana (FDC).
