Uvjeti korištenja
Truba, limeni puhački instrument, popularna je i cijenjena je zbog svijetla, oštra i prodorna tona. Riječ je o vrlo staru instrumentu, koji se pojavljuje u II. tisućljeću pr. Kr. u Kini, te potom u starom Egiptu. Spominje je i Biblija, kada su Izraelci uz zvuke trube osvojili grad Jerihon. U rimsko doba truba je vrlo popularno glazbalo na državnim ceremonijama i u vojsci. U Humcu kod Ljubuškoga pronađen je rimski kameni nadgrobni spomenik, danas u Zemaljskom muzeju u Sarajevu, iz prvoga stoljeća. Natpis počinje riječima: "Primus Titi filius tubicen domo Caturix miles cohortis III Alpinorum" (Primo, Titov sin, trubač iz Caturixa, vojnik III. Alpske kohorte). Sličan spomenik iz rimskoga doba pronađen je u Naroni kod Metkovića, na kojemu je uklesana vojnička truba, što jasno govori da je pokojnik bio trubač u rimskoj vojsci. Truba je bila također raširen instrument u srednjovjekovno doba. U Dubrovačkoj republici na proslavama i plemićkim svadbama svirali su dubrovački državni svirači zvani tibicini, pretežito, dakle, trubači. I na bosanske i humske kraljevske i velikaške dvorove dolazili su iz Dubrovnika i primorskih mjesta putujući žongleri, trubači, frulaši i drugi zabavljači. U 18. st. truba je postala sastavnim instrumentom orkestra i puhačkih glazbenih skupina. Njezin razvoj u tehničkom smislu uglavnom je završen 1830., kada je dobila ventile. R. Dodig
