Uvjeti korištenja
SREBRENICA, grad u istočnoj Bosni postao je svjetski simbol stradanja i mučeništva u velikosrpskoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu 1992 - 1995. Još u starom vijeku Rimljani pokazuju interes za srebrenički kraj. Tamo se kopalo olovo i srebro. Središte kovinsko - prerađivačkoga obrta bila je antička DOMAVIA, u početku municipij a poslije kolonija. Rimski pisci spominju «argentariae Delmaticae» - dalmatinske srebrne rudnike. Malo kasnije na antičkim zemljovidima navodi se cestovna postaja Argentaria blizu Srebrenice. Na lokalitetu Grad nalaze se iskopine rimske gradske općine, suda i javnog kupališta. Srebrenica se prvi put spominje 1352. u pisanim dubrovačkim izvorima kao podgrađe tvrđave Srebrenik. Dubrovčani su u Srebrenici imali svoju koloniju na čijemu je čelu bio konzul. Uskoro u grad stižu franjevci. Povjesničar Bartol Pizanski piše 1375. da je franjevački samostan u Srebrenici jedan od najstarijih samostana u Bosni. U srednjovjekovnim izvorima spominju se također crkve sv. Marije i sv. Nikole. Povjesničari pretpostavljaju da se u srebreničkoj Bijeloj džamiji nalaze ostaci crkve sv. Nikole, jer se na njoj prepoznavaju gotski svodovi i lukovi, odsječeno svetište i preuređeno pročelje. Po starom srereničkom samostanu prozvala se 1517. Franjevačka bosanska provincija BOSNA SREBRENA (ili Bosna Srebrenička), latinski «provincia Bosnae Argentinae». U drugoj polovici 15. stoljeća srebrenički kraj pao je u turske ruke. Ipak, bosanski biskup fra Franjo Baličević pisao je 1600. da u selima oko Srebrenice i u samom gradu ima više od dvjesta katoličkih kuća. Na temeljima srušene crkve Svete Marije 1991. podignuta je spomen – crkvica prema projektu arhitektice Alme Simić iz Sarajeva. Iako je Srebrenica bila zaštićena zona (safe area), srpska soldateska 11. srpnja 1995. zauzela je grad, spalila ga i opljačkala, a nad više tisuća Bošnjaka – Muslimana izvršen je genocid. Srebrenica, grad svijetle prošlosti i imena, potamnio je od svjetske sramote i nemoći.
