Uvjeti korištenja
Franjevački samostan KRALJEVA SUTJESKA, podno brda Teševa, u srednjobosanskoj općini Kakanj, duhovno je i kulturno središte tamošnjega pučanstva. Ćsudeći prema zapisima franjevačkoga pisca Bartula Pizanskoga iz 1385., najstariji samostan potječe iz prve polovice 14. stoljeća. Spomen samostana nalazimo i u jednom turskom popisu iz 1469. U teškim godinama 16.stoljeća Turci su srušili samostan i zapalili ga. Za njegovu obnovu trebalo je dugo čekati. Osim toga, turske vlasti nisu dopuštale obnovu čvrstim materijalima – kamenom ili opekom, pa je obnovljeni samostan stradao u požaru 1658. Nakon nekoliko godina podignut je novi. U 19. stoljeću samostan je više puta građen i preuređivan, a zadnji put 1888/1890., kada je dobio današnji oblik. Samostanska crkva posvećena sv. Ivanu Krstitelju također je više puta stradala, što od turske ruke, što od požara. Sadašnja crkva neorenesansna oblika podignuta je po nacrtima arhitekta Josipa Vancaša. Iznutra ju je oslikao Marko Antonini 1908. Sutješki samostan bogat je kulturnim, umjetničkim i povijesnim dragocijenostima: slikama, knjigama i arhivskim dokumentima. Najstarija slika je «Poklon kraljeva» iz 15. st., rad nepoznata majstora. U samostanskoj riznici čuvaju se također dvije slike domaćeg majstora Stjepana Dragojlovića iz 16. i 17. stoljeća. Vrijedni su i kaleži, od kojih je najstariji jedan gotički iz 1416. Arhiv sutješkoga samostana bogat je građom iz crkvene i kulturne povijesti. U njemu se čuvaju matične knjige najstarije u Bosni i Hercegovini koje počinju od 1641. Od ostalih pisanih dokumenata valja spomenuti darovnicu kralja Matijaša Korvina iz 1481. Knjižnica u samostanu vrijedna je zbog 31 inkunabule (knjige tiskane do 1500.), te zbog knjiga starijih bosanskih pisaca. Nedaleko od Kraljeve Sutjeske nalazi se Bobovac, sijelo srednjovjekovnih bosanskih vladara.
