Uvjeti korištenja
Rad akademskog kipara Mile Blaževića iz Zagreba. Bronca. Visina 4m. Pećina, pred kojom se može šutjeti i slušati nepotrošene poruke Neba. Postavljen je ispred Franjevačkog samostana Rama - Šćit kao spomenik mnogobrojnim žrtvama trajnog stradanja Rame. Znak križa potvrdio je nosivost u duhovnoj arhitekturi ramskoga čovjeka, on je jedini element pučkog ornamenta, mjera ljepote, kanon vrijednosti. Natpis na nadgrobnoj ploči, nađenoj u temeljima Gospine crkve na Šćitu svjedoči o vjeri onih čiji plač stoljećima nitko ne čuje osim raspetoga Gospodina: «Iam iustificati in coelis, quamvis corpora eorum iacent in terris». Rimska bazilika sv. Barbare na izvoru rijeke Rame prvo je mjesto gdje je zaboden znak križa u ramsko tlo. Tu je po arheološkim nalazima na lokalitetu Gradina u 4. stoljeću bio municipij, slobodna rimska općina, kamo je navraćao put iz Salone za srednju Bosnu. Ramski križ zaboden je u stećak, usred kola bosanskih Hrvata, katolika. Ne raskida ga. Samo daje dublje dostojanstvo igračima, postojanost očima koje su prepoznale blizinu ljepote. Ovaj ramski križ skromna je zahvala u bronci za dijamante svjedočenja, za sva rađanja iz pepela. Zemljopisno, Rama je mala regija s 432 km² površine, prometno zatvorena visokim planinama: Radušom, Vranom, Bokševicom i Ljubušom. Nekoliko plodnih udolina i kotlina nizalo se uz hladnu i bistru rijeku Ramu dok nisu potopljene 1954. i 1968. akumulacijskim jezerima hidrocentrala Jablanica i Rama. Pokrenut je egzodus ogorčenih Ramljaka. On još traje. Može ga zaustaviti samo pravda. Oko 10.000 iseljenih Ramljaka diljem Hrvatske i svijetanisu do danas zaboravili svoj zavičaj. Rama već od prvih spomena u povijesti visoko kotira u titulama ugarskohrvatskih kraljeva, primjerice u tituli Bele II. 1138.: «dei gratia Hungariae, Dalmatiae, Ramaeque rex». Kod kralja Sigimunda 1405. Rama je sinonim za čitavu Bosnu: rex Ramae seu Bosnae. Duhovno i kulturno središte ramskog puka od 15. stoljeća Franjevački je samostan i Gospina crkva na Šćitu. Samostanske kronike bilježe gladne godine, opisuju skoro biblijske likove hrabrosti, mudrosti, čistoće, Divu Grabovčevu, Mijata hajduka, gvardijane, kojima se pamet mutila zbog nemoći i tuge. Samostan i crkva paljeni su četiri puta u tursko doba. Velika seoba ramskog puka dogodila se nakon Bečkog rata 1687. u Cetinsku krajinu. Današnja slika Gospe sinjske tada je odnešena iz Rame u Sinj. Velika tragedija pogodila je Ramu 1942. 13. srpnja partizani su zapalili crkvu na Šćitu, knjižnicu, mnoge vrijedne arhivske i umjetničke zbirke. Kad je crkva gorila na Šćitu, Svaki Hrvat plakao na svitu. U listopadu 1942. četnici su u Rami ubili oko 900 ljudi. U poslijeratnom režimu Rama je terra non grata. Stradanja ovog rata velika su i tragična. Ponovo je na ispitu nosivost naše duhovne i nacionalne arhitekture, Ispit treba položiti novim duhovnim, kulturnim i gospodarskim zamahom. Ramski križ zaboden još dublje u ramsku zemlju znak je Hrvatima župnih zajednica Rama – Šćit, Rumboci, Prozor, Gračac, Uzdol, Doljani, Solakova kula da smo pozvani biti jači od svih stradanja i potvrditi se na pradjedovskoj svetoj zemlji Rami, a ujedno poruka i Hrvatima i Muslimanima da se vječne vrijednosti ljepote ne dijele. U njima se sudjeluje.
