Uvjeti korištenja
Strateški važan grad na ušću rijeke Plive u Vrbas, prijestolnica hrvatskih velikaša Hrvatinića i Tomaševića. Na području današnjeg Jajca postojalo je naselje u rimsko doba nepoznata imena. Znamo da se u njemu štovao kult boga Mitre. Grad se pod ovim imenom prvi put spominje 1396. i to kao dio titule vojvode Hrvoja Vukačića Hrvatinića "conte di Jaicze". Razvoja naselja vezan je upravo za moćnog hrvatskog velikaša hercega Hrvoja Vukčića Hrvatinića, gospodara dijela Dalmacije i sjeverozapadne Bosne. Do Jajca su vodili važni trgovački putovi iz Dubrovnika, Splita i Trogira. U 15. stoljeću grad se razvijao pa je osim citadele i kraljeva dvora, unutar zidina imao i gradsko naselje s franjevačkim samostanom, a izvan zidina trgovačku varoš. Iz tog doba spominju se tri crkve: sv. Marije, sv. Katarine i sv. Luke. Crkva sv. Marije građena je krajem 14. i početkom 15. stoljeća. Nad crkvom je dozidan zvonik poznat kao toranj sv. Luke s donjim dijelom u gotičkom, a gornji u romaničkom stilu. Crkve su kasnije stradale, bilo da su pretvorene u džamije, bilo da su izgorjele u požaru. Na ulazu u jajačku tvrđavu neki domaći majstor uklesao je kraljevski portal u gotičkom stilu, s prikazbom grba na kojemu je ljiljanova kruna. Zanimljivo je da su u srednjovjekovnom Jajcu izgrađene katakombe. Radi se o dvokatnim podzemnim prostorijama s nekolika grobnica i kapelicom ispod njih. Svod i lukovi odišu gotikom. U predvorju je nedovršen grb Hrvoja Vukčića Hrvatinića. Iza smrti hercega Vukčića Jajce je postalo kraljev posjed. Kralj Stjepan Tomašević često je boravio u Jajcu kojeg naziva "stonim mistom" (prijestolnim gradom). U njemu je imao i dvor, prema navodu iz 1457.: "Ex Jaice, apud curiam regis Bosne". U Jajcu je kralj Stjepan Tomašević izdao više povelja, među kojima onu Mlečanima o slobodnoj trgovini u svojem kraljevstvu. Godine 1463. Jajce je palo u turske ruke, ali su ga Mađari ubrzo povratili. Ugarsko-hrvatski kralj Matijaš Korvin utemeljio je Jajačku banovinu sa središtem u Jajcu, s namjerom da stvori jak obrambeni pojas protiv turskih napadaja. U borbama protiv opasne turske vojske u obrani banovine istakli su se Ivaniš Korvin i ban Petar Keglević. Ipak, grad je 1528. pao u turske ruke. O kasnijem životu u Jajcu nemamo puno podataka. Sve više je gubio na značaju, pa tako turski putopisac Evlija Čelebija 1660. kaže da je u njemu porušen dvorac. Krajem 17. stoljeća dizdari (gradski zapovjednici) skrbili su se da u Medvjed- kuli bude stalna straža. Jajce je tijekom turske okupacije triput stradalo u požaru, te posljednji put u topničkom napadaju Omer paše Latasa 1851. Barbarsko razaranje grada Jajca ponovilo se 1992. kada su jake srpske pseudovojničke postrojbe, nakon višemjesečnog razaranja i opsade, zauzeli grad krajem listopada. Hrvatsko muslimansko pučanstvo izbjeglo je širom Hrvatske i Herceg-Bosne. U Jajcu je prije srpske okupacije bila razvijena elektrokemijska industrija, prerada drveta, tvornica gipsa i proizvodnja električne energije (el.centrala Jajce I i Jajce II). Grad je bio poznat i po vodopadu na rijeci Plivi (visine 28 metara). U Podmilačju, u blizini Jajca, nalazi se poznata crkva sv. Ivana Krstitelja (spominje se 1461.), gdje je čuveno proštenište sv. Ive 24. lipnja. (R. Dodig)
