Uvjeti korištenja
Ova vrsta se odlikuje visokim hortoestetskim svojstvima, kao i ostale vrste ovog interesantnog roda, ali, ono što je čini posebnom je činjenica da ona predstavlja pravi dragulj naše vaskularne flore; ona je endemična vrsta nekih planinskih masiva Dinarida, tako da je nalazimo na planinama «Hercegovačkog endemičnog centra»: Prenju, Čvrsnici, Plasi, Čabulji, Vranu i Veležu, te na obližnjim planinama Visočici i Crvnju iznad Nevesinjskog polja, iz čega se vidi da je centar njezine rasprostranjenosti upravo na ovim planinama. Nalazimo je na još nekim hrvatskim masivima, gdje se nalazi sjeverozapadna granica njezinog areala, dok je jugoistočna granica na nekim vrhovima sjeverne Albanije. Po svojoj specifičnoj izvanjskoj morfologiji, ekologiji i ograničenom arealu ova vrsta zauzima posebno mjesto među brojnim vrstama roda Aquilegia L. U pogledu geološke podloge, ova vrsta predstavlja tipičnu kalcifilnu vrstu, jer se njezina optimalna staništa nalaze u pukotinama vapnenačkih stijena, dok je rjeđe nalazimo u vegetaciji vapnenačkih gibljivih sipara. U vertikalnom smislu njezina nalazišta su u prosjeku između 1.200 i 2.200 m nadmorske visine. Nalazimo je pojedinačno ili u manjim grupama, a ulazi u sastav nekih endemičnih biljnih asocijacija poznate vegetacijske sveze Micromerion croaticae , koju je opisao poznati zagrebački fitocenolog i botaničar dr. I v o H o r v a t (1897.-1963.). Dinarska kandilka je ušla u botaničku znanost prije više od 110 godina, a opisao ju je 1891. godine poznati austrijski botaničar G. B e c k (1856-1931), koji je zaslužan za istraživanje bosansko-hercegovačke flore. Njezino klasično nalazište (Locus classicus) se nalazi na hercegovačkim planinama Plasi i Veležu. Aquilegia dinarica G.Beck, kao endemična i rijetka vrsta naše bogate i raznolike flore nalazi se na listi endemičnih i rijetkih biljnih vrsta za buduću «Crvenu knjigu» Bosne i Hercegovine. Hrvatska pošta Mostar je izdala omotnicu prvoga dana i maksimum kartu.
