Uvjeti korištenja
Bosanska kraljica Katarina Kosača Kotromanić znamenita je povijesna osoba čija se uspomena sačuvala u hrvatskoj narodnoj tradiciji i koja je umrla u Rimu na glasu svetosti. Vjerojatno je rođena 1424. u tvrdome gradu Sokolu u braku hercega Stjepana Vukčića Kosače i Jelene Balšić. O njezinoj mladosti ne znamo gotovo ništa. Udala se za bosanskoga kralja Stjepana Tomaša 1446. i postala bosanska kraljica. Nakon toga boravi u kraljevskim dvorima na Bobovcu i Sutisci. U braku kralja Tomaša i kraljice Katarine rodilo se dvoje djece Sigismund i Katarina. Iza smrti kralja Tomaša 1461. vladao je njegov sin Stjepan Tomašević, kraljičin pastorak. Ona se s djecom povlači na kraljevski posjed u Kozoragu kod Fojnice. U žestokim naletima turske vojske na Bosnu Katarinina djeca Sigismund i Katarina pala su u tursko zarobljeništvo. Majka ih očajnički traži i ostaje u Bosni sve dok nije izgubila nadu da će ih osloboditi. Dubrovčani su joj pomogli da s plemićkom pratnjom otputuje u Rim. Živjela je u Rimu u blizini crkve San Marco de Urbe o trošku papinskoga dvor. Njezina glavna briga bila je da skupi novac i otkupi svoju djecu. Međutim, nije imala nikakva uspjeha. Svojom oporukom koju je sastavila 20. listopada 1478., pet dana prije svoje smrti, kraljica Katarina postavila je papu Siksta i njegove nasljednike kao baštinike bosanskoga kraljevstva, ukoliko se njezina djeca, koja su prešla na islam, ne bi povratila u kršćanstvo. Prema svojoj želji pokopana je rimskoj crkvi Santa Maria de Aracoeli. Nad grobom joj je podignut mramorni spomenik u obliku kamene ploče s reljfnim likom kraljice i natpisom na hrvatskoj ćirilici. Oko 1590. stari natpis je uklonjen i na njegovo mjesto postavljen novi latinični. Predaja kaže da i danas hrvatske katoličke seljanke oko Kraljeve Sutjeske nose na glavi crne rupce za dobrom kraljicom Katarinom.
