Uvjeti korištenja
Na donjem toku rijeke Neretve, između Gabele i Ploča, mjesno pučanstvo odavno se služilo plovilima domaće izrade. Manji čamac naziva se trupa (deminutiv trupica), dok se za veći čamac kaže jednostavno lađa. Lađe, ukupne prosječne duljine osam metara, rabe se za prijevoz Ijudi, životinja i različite robe. Na dnu lađe, najčešće duljine četiri metra, nalazi se kobilica visoka 15 cm okovana željezom. Od kobilice prema provi i krmi koso se dižu prema naprijed zaoštrene statve (mještani kažu karine). Na njih se priljubljuju bočne strane (bande), koje se prave od više dasaka i jajoliko se sužavaju prema kobilici. Kostur lađe čine rebrasti lukovi (zvani lukoćI), obično njih 23. Na krmi s lijeve strane između sedmoga i osmoga rebra nalazi se ručka za veslo (skaram), te isto tako između trećega i četvrtoga rebra s desne strane. Okolo lađe s unutarnje strane ide drveni okov (centa) u koji su usječena rebra. U sredini lađe je stolac s rupom u koju se može zataknuti jarbol kada se podigne jedro (idro). Jedro se na vrhu natezalo na motku (lantina). Uz lađu obično su bila četiri vesla (parići). Majstori su za gradnju lađe koristili lučevinu, premda je najbolje drvo aris (u mjesnome govoru ares), koje se uvozilo iz Senja i Rijeke. Za rebra najbolje se pokazalo dudovo drvo (murva). Šezdesetih godina dvadesetoga stoljeća na lađe se ugrađuju i motori. HPT je izdala prigodnu omotnicu prvoga dana i maksimum kartu.
