Uvjeti korištenja
Opanci "oputaši" su se u Hercegovini koristili kao svakodnevna obuća do sredine 20. stoljeća, iako su se kod starijih osoba u uporabi zadržali ponegdje i do sedamdesetih godina. Prema materijalu potplata opanci su: "kožni“, "koritaši“, "šlaufari“ i "okovani“. "Kožni“ opanci su imali potplat od goveđe ili svinjske kože. Komad osušene, a zatim vodom omekšane kože nategao bi se preko drvenog kalupa u obliku stopala tako da su rubovi kože uzdignuti oko 1,5 cm uz kalup. Zatim bi se ti rubovi "oputom“ (osušena, usko rezana i usukana vrpca ovčije kože) gusto povezivali preko kalupa posebnom iglom "opančaricom“, tvoreći na taj način gornji dio opanka - "naplet“. Kljun (uzdignuti kožni završetak opanka iznad prstiju) oblikovan je od istog komada kože. Od kljuna prema dnu potkoljenice, zbog stabilnosti "napleta“, postavljao bi se jedan pleter koji bi završavao na pregibu stopala i potkoljenice petljom od "opute“ ili komadića kože. Izrada zadnjeg dijela opanka, "pripleta“, bila je prilično zahtjevna. Opanak se uz nogu učvršćivao "obuvačom“ (vrpca od više niti usukane "opute“) tako što bi se krajevi "napleta“ povezivali od unutarnjeg dijela noge prema vanjskom pri čemu je "obuvača“ prolazila kroz spomenutu petlju zbog zatezanja "napleta“. Ponekad je umjesto "obuvače“ korišten mali kožni remenčić s brnjicom. Opanci "koritaši“, kao i ostale vrste opanaka, su građeni na sličan način, s tim što je ovdje korišten tvornički napravljen potplat od gume već oblikovan prema stopalu. "Šlaufari“ su za potplat imali komad od rabljenih unutarnjih guma motornih vozila, a "okovani“ opanci od rabljenih vanjskih guma vozila. Treba napomenuti da su po svojoj građi sve ove vrste opanaka imale jednak oblik za obje noge. Tek bi se po "obuvači“ ili remenčiću znalo, jer je ovo dvoje učvršćeno na "naplet“ s unutarnje strane, a vezalo se ili kopčalo na vanjskoj strani stopala, je li opanak lijevi ili desni. (Andrija Zeljko) Hrvatska pošta Mostar izdala je redovitu poštansku marku, žig i omotnicu prvoga dana (FDC).
