You are using an outdated browser. For a faster, safer browsing experience, upgrade for free today.

Uvjeti korištenja

x

Ima li što ljepše, spokojnije i dostojanstvenije od Božića i božićnih blagdana? Obitelji su tih dana povezane blagom zrakom nježnosti i zajedništva, siromašni utješeni blaženim riječima, a djeca ushićena i puna strahopoštovanja. Krajem prosinca zrak nije samo zrak, sunce nije samo sunce, a noć samo noć. Ljudi se prisjećaju rođendana Boga i Čovjeka kojemu duguju svoje spasenje i život. Ali, što se zapravo dogodilo te večeri prije gotovo dvije tisuće godina?! Kažu, noć je bila tamna, mrkla i nekako sparna. Sve je bilo obično osim zvijezda. One su bile sjajnije nego inače i tako blizu da bi ih čovjek mogao gotovo dotaknuti rukom. Možda ih je kakva nama nepoznata sila približila Zemlji kojih milijardu kilometara. Gradile su svoj oklop od svjetla i titrale kao da su na trenutak zaustavile svoje srce. A tamo negdje blizu Betlehema u Izraelu u noći kretalo se dvoje ljudi: tesar Josip i njegova žena Marija koja je bila trudna. Hodali su uokolo tražeći konačište, jer Marija je trebala ubrzo roditi. Kao da ljude to nije brinulo. "Zaista, nema mjesta, sve je puno“, govorili su. Još su spominjali Heroda koji je zapovjedio da se pobiju sva muška židovska djeca i ne mogu stoga primiti trudnicu. Pojedincima je ipak bilo žao ubogih ljudi, nudili su im odmor, ali ne i prenoćište. Konačno im jedan krčmar ponudi svoju staju, naglasivši kako je udobna i pruža im kakav-takav krov nad glavom. Marija je osjetila trudove i ubrzo rodi sina. Ona i Josip iznenađeno se pogledaše kada su vidjeli blistavo i čudno žuto svjetlo oko glave tek rođena djeteta. Zrakom se pak zaoriše zvuci čarobne glazbe. Marija pomisli kako to ne mogu biti ljudski glasovi – to su svakako anđeli. I ona povjerova da je Dijete koje je rodila poslano na Zemlju da ljudima vrati vjeru. Zaista, u taj čas anđeli obasjavahu nebo poput najšarenije duge. Pastiri padoše ničice na zemlju i pokloniše se. Kažu: tajanstven glas im je šapnuo da brzo dotrče do štale kako bi vidjeli novorođena sina Božjega, Zvijezde su i dalje bile neobično blizu, posebice jedna zvijezda repatica. Tada, duboko u noć nastupi blažena tišina koja je zračila mirom, spokojstvom, utjehom i nadom.