Uvjeti korištenja
Badnja večer. Ali bez snijega, nježnih božićnih pjesama i posebne topline u ljudima. Badnja večer s puno čežnje koja se topi u noći, s gladnim skitnicama prazna pogleda u očima i rukama koje traže koricu kruha. Večer u kojoj su i anđeli pognuli glave, ali večer koja je obećavala nešto nadnaravno, veliko čudo u gradu propasti i grešnika, koji je izgubljen i zaboravljen od ostatka svijeta. U jednoj mračnoj ulici stara žena sjedi s malenim djetetom u krilu. "Slušaj moju molitvu, dijete. Molim za tisuće onih koji su zaboravili što je to Božić. Bože, ja sam samo kapljica u moru čovječanstva, zrno pijeska u beskrajnoj pustinji. Nisam velika po svojim djelima, samo sam rob ovoga svijeta. Ne želim mnogo, samo Božić. Vidim svjetlo pred sobom, vidim onu noć u kojoj se rodio Tvoj sin. Vidim preplašene pastire i zvijezde koje su tako blizu i koje se klanjaju Tvojemu sinu. Vidim Isusa, onako malena i nezaštićena, puna ljubavi prema ljudima. U ime božanske i ljudske ljubavi, molim Te učini da svi ljudi na svijetu osjete kako je ovaj Božić blagoslovljen i miran. Molim Te, Bože, oprosti svim ljudima koji te odbacuju. Podari nam Božić pun blagosti i dobrote." "Pogledaj, bako, pada snijeg", reče dijete. "Da. A ti pođi sada, inače će te majka tražiti". Dijete krenu. Povici su nestali. Anđeli nisu više tugovali. Nešto je ozarilo njihova lica i sada radosno pjevaju Tihu noć. Snijeg je obilato pao. Nestalo je one mržnje, jednostavno je isparila. Zamijenila ju je blaga i ugodna tišina božićne radosti. A ona starica? Umrla je tiho u onoj noći poklanjajući svoju dušu za sretan i čestit Božić svima. Njezina se žrtva isplatila. Otišla je na drugi svijet gdje će biti vječno sretna. Na licu joj je ostao osmijeh jer je znala da je Bog uslišao njezinu molitvu. Neka osmijeh bude naš božićni biljeg.
