Uvjeti korištenja
U vodi Neretve riba glavatica iz porodice Salmonidae postala je u zadnje doba gotovo endemična vrsta. Prvi ju je stručno opisao francuski botaničar baron Georges Cuvier (1769-1832). Glavatica ima posebnu boju tijela. Išarana je tamnim prugama, a ne crvenim i crnim pjegama, kako je pojedinci opisuju. Njezine šare na glavi u obliku nepravilnih izvijenih crta daju dojam mramora, odakle joj i naziv. U bočnoj crti ima 120 do 125 krljušti. Međuočni prostor joj je velik, dok se gornjočeljusna kost pruža unazad iza zadnjega ruba očne šupljine. Glavatica može narasti u duljinu i do 1,40 m i dostići težinu preko 20 kg. Nekada je obitavala u svim većim tekućicama neretvanskoga slijeva, što je poremetila izgradnja jablaničke brane. Izrazita je grabljivica i hrani se uglavnom drugim vrstama riba. Mrijesti se od siječnja do ožujka, sada najčešće ispod brane u Neretvinim pritocima Glogovki, Doljanki i Drežanki. Mriješćenje traje oko dva i pol mjeseca, u vodi čija temperatura varira od 8 do 13° C. Razvoj embrija u jajnim opnama traje mjesec i pol dana. Glavatica ima veliko značenje za sportski ribolov i rekreativan turizam. Vrlo je cijenjena medu ribičima kao lovni trofej. Međutim, čovjek je nebrigom i sve većim zagađenjem gotovo uzrokovao išćeznuće glavatice. Stoga je proglašena ugroženom životinjskom vrstom. U Italiji, u rijeci Po i njezinim pritocima, može se susresti sličan primjerak glavatice (talijanski trota marmorata), koja može narasti do jedan metar. Hrvatska pošta Mostar je izdala prigodnu omotnicu prvog dana i maksimum kartu.
