Uvjeti korištenja
Kuna (Munstelidae) vrlo su stara porodica zvijeri koje se pojavljuju još u oligocenu. Vrlo su okretne, žive u najvećim šumama dok noću kreću u lov. Kuna zlatica naraste do 55 cm s repom dugim 30 cm. Krzno joj je s gornje strane tamnosmeđe boje, a podbradak i podvratak su svijetložute. Prednja strana kunina vrata obojena je žutom bojom poput žumanca, što je njezino glavno obilježje. Ženka se razlikuje od mužjaka po bljeđoj boji leđa i slabije izraženoj mrlji na vratu. Domovina kune zlatice su šumoviti europski predjeli, dok najveće kune žive u Švedskoj, gdje je njihovo krzno dvaput gušće i dulje nego u južnoj Europi. Kuna zlatica živi u šumama u šupljim drvećima, ali i u napuštenim gnijezdima. Hrani se svakovrsnom divljači: miševima, zečevima, pticama, pače i mladim srnama koje može svladati. Omiljena hrana su joj vjeverice i puhovi. Pari se obično u veljači. Ženka nosi mladunčad devet tjedana, a onda okoti troje do četvero nladih, koji su u početku slijepi. Majka se vrlo požrtvovno skrbi za svoje potomstvo i obučava ih lovu. Od kuna plaše se svi mali sisavci, više nego bilo koje zvijeri. Kunu zlaticu čovjek više progoni radi skupocjena krzna nego radi sprječavanja štete. Najlakše se love po snijegu i s psima. Kunino krzno u najstarije doba, još od 8. stoljeća, bilo je u Rusiji platežno sredstvo. I u srednjovjekovnoj Slavoniji kunovina je služila kao zamjena za novac. Bosanski ban Kulin podmirivao je svoje obaveze prema papi Inocentu II kuninom kožom. Kako zbog lova, tako i zbog poremećenih ekoloških uvjeta, na području Bosne i Hercegovine kuna se znatno prorijedila. (Radoslav Dodig)
