Uvjeti korištenja
Bjeloglavi sup (Gyps fulvus HABLIZL), red grabljivice, porodica sokolovke. Spominje se još; u Starom viieku. Stari su mu narodi pridavali i božanske atribute. Ova je ptica sposobnošću prilagođavanja preživjela kao vrsta tisuće godina, a danas je ugrožena i njezin je opstanak upitan. Razlozi za to su osim globalnoga zagađenja okoliša još i otrovane zamke za vukove ili pak organizirana turistička lovišta kojih je sve više, odnosno smanjen uzgoj ovaca i drugih životinja na slobodnom prostoru. Da bi preživjeli u novim uvjetima nedostatka hrane (hrane se strvinama uginulih životinja) razvili su fleksibilnu organizaciju preživljavanja zajednice. Kako se ugibanje životinja ne odvija po ustaljenom redu pretražuju prostor u potrazi za hranom tako da je jedna ptica udaljena od druge 1 km. Supovi imaju izvrstan vid, u potrazi za hranom vide drugoga supa na udaljenosti 10 km. Kada primijete lešinu počjnju kružiti nad njom, što je znak ostalim supovima da im se pridruže. U godini kada nema dovoljno hrane ove ptice se ne gnijezde i ne polažu jaje. Jedna je od četiri vrste lešinara koje još žive u Europi. Supovi su izumrli u mnogim zemljama, ima ih još u Španjolskoj i Grčkoj, u Hrvatskoj u kolonijama na Cresu i Kvarnerskim otocima, gdje im se pokušava povećati populaciia čak i umjetno uzgojenim pticama. Nažalost od tri staništa u Hercegovini, na izvoru Bune u Blagaju, kanjonu Neretve kod Žitomislića i planini Hrgud kod Stoca, izumrli su nesavjesnim ekološkim incidentima. Najugroženiji su mladi supovi, koji do spolne zrelosti, prvih pet godina života, lutaju po vrletima od Austrije na sjeveru do Afrike na jugu, i mali broj ih se nakon toga vraća u matične kolonije. Raspon krila im je do tri metra, dužina oko 1 m, težina 8 kg. Glava, vrat i ovratnik su im bijeli, rep kratak. Ovratnik u mladih ptica je smeđi. Budući da plijen ne hvataju. pandže su im tupe i nerazvijene, a kljun oštar i savinut, podešen za kidanje strvine. Gnijezde se na liticama, a polažu samo jedno jaje, na kojem mužjak i ženka leže 52 dana. Mlado ostaje u gnijezdu 120 dana kada poduzima prvi let na kojem mlade ptice teško stradavaju. Kao ptice velike težine u zrak se podižu tako da koriste udare vjetra u litice ili kada nema vjetra strujanje zraka koje nastaje uslijed nejednakog zagrijavanja. Na ovaj način podižu se na visinu od nekoliko kilometara, a širina krila im omogućava let bez utroška ikakve energije. Tako mogu dnevno biti aktivni 7 sati i prijeđu područje u radijusu 300 km.
