Uvjeti korištenja
Kulin, ban srednjovjekovne Bosne (Ducatus Bosnensis), naslijedio je na prijestolju bana Borića (banus Boricius de Bosna), izdanka hrvatskoga plemićkog roda s područja današnje Slavonije. Pitanje je li Kulin bio Borićev sin ili bliski rođak, ostaje i dalje prijeporno. U pisanim izvorima nema podataka o mjestu i vremenu Kulinova rođenja. Njegovo ime moguće je protumačiti kao izvedenicu od Mikula (Nikola) ili, pak, kao nadimak za ljude povelika trbuha. U pismu papina izaslanika Teobalda iz 1180. spominje se Nobili et potenti viro Culin bano Bosine (plemenitom i moćnom mužu Kulinu, bosanskom banu). Pod pretpostavkom da se Kulin kao mlad čovjek pojavio na banskoj stolici, ustalilo se mišljenje da je mogao biti rođen oko 1163. Njegovo vladanje obilježio je uspon i prosperitet Banovine Bosne, uz vješto laviranje između Ugarsko-hrvatskoga Kraljevstva i Bizantskoga Carstva. Zanimljiv i važan je ugovor (povelja) između Dubrovačke republike i bana Kulina, sklopljen 29. kolovoza 1189., kojim se dubrovačkim trgovcima jamči sloboda i nesmetana trgovina po Kulinovoj zemlji. U selu Muhašinovićima kod Visokoga otkriven je ćirilični natpis s kraja 12. st., koji govori da je Kulin podigao jednu crkvu i postavio na njoj nadvratnik sa svojim imenom i žene mu Vojislave. Po svemu sudeći, ban Kulin bio je vjernik i pristaša Rimske crkve. Pa ipak, pred kraj vladavine pala je optužba da štiti heretike u svoj zemlji. Stoga su na skupu, održanom na Bilinom Polju (?) 8. travnja 1203., pred Papinim izaslanikom Ivanom de Casamarijem, sedam crkvenih prvaka (priores) potvrdili svoju pravovjernost i odanost Rimskoj crkvi. Nakon toga u izvorima nema više spomena Kulinu banu, pa se pretpostavlja da ga je 1204. naslijedio sin Stjepan. U spomen na uspješne godine vladanja Kulina bana u puku je ostala izreka "Od Kulina bana i dobrijeh dana“. (Radoslav Dodig)
