Uvjeti korištenja
Ljubuški (5.000 žitelja, 103 m nadmorske visine) mediteranski gradić nizinske Hercegovine smjestio se podno brda Buturovice (396 m nadmorske visine). Naselje pod tim imenom spominje se prvi put prije 550 godina. Tada je 21. veljače 1444. GOJISLAV ORLOVIĆ zvani PETANOVIĆ oporukom ostavio crkvi u Ljubuškom novac od prodanog pojasa. (Povijesni arhiv u Dubrovniku, Test.not.L. 13, fol. 170: 1444. indictione septima, die vigesimo primo februari Ragusi. Hoc est testamentum Goysavi Horlouich dicti Petanouich de Narente. La mia zentura che se vendi e che se daga due parti in Lubucia in chiesa et terza parte in santo Vido). Drugi spomen Ljubuškoga iste je godine 18. svibnja. Radojko Dobrovojević iz Narente ostavio je također crkvi u Ljubuškom šest perpera za čitanje trideset misa za pokoj svoje duše. U narodu postoji predaja da je grad dobio ime po LJUBUŠI, ženi hercega Stjepana Vukčića Kosače. Jezikoslovci pak tvrde da je u imenu Ljubuški korijen lub- ili lup-, kao u lubanja, sa značenjem «gola, zaobljena brdska glavica». Vjerojatno su Iliri na vrhu Buturovice iznad Ljubuškoga sagradili kakvu utvrdu sličnu onoj na obližnjem brdu Jurjevici. Rimljani, koji su nedaleko od Ljubuškoga podigli vojni logor i blizu grada veteransko naselje PAGUS SCUNSTICUS, imali su na istom mjestu stražarnicu za cestovni nadzor. Jezgra srednjovjekovnog Ljubuškoga svakako je jaka tvrđava na vrhu Buturovice. Pučka predaja veže je za ime hercega Stjepana Vukčića Kosače. Ipak, temelji moćne ljubuške tvrđave sežu u 14. stoljeće. Ljubuški se iznovično spominje 1452. kada se u međusobnom sukobu stari herceg Stjepan Vukčić sklonio pred sinom Vladislavom u tvrdu kulu. Dvije godine kasnije aragonsko – sisicilijanski kralj Alfonso V potvrdio je poveljom hercegove posjede među kojima i Ljubuški: Civitate Lublano cum castris et pertinentiis suis – grad Ljubuški sa svojim utvrdama i posjedima. Ljubuški je pao u turske ruke 1463., ali ga je u srpnju iste godine oslobodio Vladislav, hercegov sin. Po drugi put Turci su osvojili grad između 1471. i 1477., pod čijom je vlašću bio sve do austro – ugarske okupacije 1878. Turci su opasali tvrđavu jakim bedemima i postavili vojnu posadu kojom je zapovijedao dizdar. Zidovi kojima je opasana kula bili su mjestimice visoki i do deset metara i osigurani puškarnicama. U gradu je bila žitnica, vodospremnik i dvije tamnice. Pred tvrđavom nalazila se dizdareva kula. Na zapadnoj strani od grada podignuta je džamija 1558./59., čiji je zakladnik bio Nesuh – aga Vučjaković, sin Abdulahov, zacijelo katolik – Hrvat, koji je prešao na islam. Grad Ljubuški znatno je ruševan posebice nakon potresa 1962. Trebalo bi razmišljati o njegovoj zaštiti i obnovi, jer Ljubuški je, pored Blagaja, najočuvaniji srednjovjekovni grad u Hercegovini.
