Uvjeti korištenja
U 10. stoljeću na većem dijelu Hercegovine, od Dubrovnika do Neretve, prostiralo se ZAHUMLJE s gradovima Stonom, Ošljem, Gluminom, Dabrom i Mokrim. Pop Dukljanin dva stoljeća kasnije rabi naziv Hum, dok u srednjovjekovnim poveljama i darovnicama susrećemo i naziv Humska zemlja. U 15. stoljeću u Humu ističe se Stjepan Vukcčić Kosača (1405-1466), sin Vukca Hranića. Nakon smrti svojega strica Sandalja Hranića, Stjepan Vukčić počeo se smatrati nasljednikom stričeva naslova, tituliraju se "veliki vojvoda rusaga bosanskoga", premda ga Dubrovčani i dalje oslovljavaju vojvodom. Godine 1448. Stjepan Vukčić Kosača sam je uzeo titulu herceg. Moguće je da su Turci bili umiješani u to, jer Dubrovčani jednom zgodom kažu za njega: ". ..ako se smije zvati hercegom onaj kojega su Turci odlikovali herceškim naslovom". Naslov herceg Stjepan Vukčić Kosača uzeo je u prvoj polovici listopada 1448., jer dubrovačko Vijeće umoljenih čestitalo mu je herceško dostojanstvo (et congratulandi de nova dignitate cherzech acquisita). Herceg Stjepan Vukčić isprva je bio herceg humski i primorski, a od početka travnja 1449. herceg od Svetoga Save, po čemu u povijesnim dokumentima susrećemo naziv Ducatus Sancti Sabbae. Uskoro se čitava zemlja kojom je vladao Herceg Stjepan Vukčić Kosača počela nazivati Hercegova zemlja, dok se naziv Hercegovina prvi put javlja u jednome pismu Isa-bega Ishakovića. Herceg Stjepan Vukčić Kosača ostavio je zamjetna traga u hercegovačkoj predaji. Bio je lukav političar, prevrtljiv vjernik i slab prema ženama. Nastojao se što više osamostaliti u odnosu na bosanskog kralja. Nažalost, njegovi nasljednici živjeli su u očevoj sjeni, a Turci su 1482. osvojili Hercegovinu.
