Uvjeti korištenja
Točno prije 250 godina 1743. biskup fra Pavao Dragićević završio je prvi detaljan popis katoličkog puka u Bosni i Hercegovini. Bilo je to tegobno doba turske uprave i teškog života katoličkog pučanstva uopće. U 18. st. Bosna i Hercegovina, pod imenom Bosanskog pašaluka, dijelila se na četiri sandžaka: Bosanski (16 kadiluka), Hercegovački (17 kadiluka) , Zvornički (10 kadiluka) i Kliški (14 kadiluka). Nekoliko desetljeća prije popisa pučantsva o vjernicima Bosne i Hercegovine skrbila se Franjevačka provincija Bosna Srebrena s pet samostana – Kraljeva Sutjeska, Kreševo, Fojnica, Tuzla i Imotski, u kojima je djelovalo 59 redovnika. Dio Hercegovine, od Drinovaca, Mostara do Čapljine i Neuma, pastorizirala je Makarska biskupija, čiji biskupi fra Marijan Lišnjić, don Nikola Bijanković i don Stjepan Blašković vrše apostolske vizitacije i o tome izvješćuju S. Congregatio de Propaganda Fide u Rimu. Znamo tako da je biskup don Stjepan Blašković vizitirao Duvno, Buško Blato, Prozor i druga mjesta dijeleći pritom sakramente krštenja i krizme 1735. godine. Dosta statističkih i inih podataka o Hercegovini nalazi se u Franjevačkim samostanima u Živogošću, Zaostrogu i Makarskoj. Kako su vremenom izbile nesuglasice između makarskih biskupa s jedne strane i franjevaca u Rami i bosanskih biskupa s druge strane Sveta Stolica utemeljila je apostolski vikarijat u turskoj Bosni. Apostolski vikar biskup fra Pavao Dragićević, na temelju prikupljenih ovlaštenja od Svete Stolice počeo je obilaziti Bosnu i Hercegovinu dijeleći sakramente i prikupljajući podatke o tom području. Biskup Dragićević, zajedno sa svojim tajnikom fra Matom Marčinkušićem, počeo je kanonsku vizitaciju 15. listopada u Livnu, da bi je zbog bolesti prekinuo 30. listopada 1742. Biskup fra Pavao Dragićević završio je vizitaciju prije 250 godina 16. lipnja 1743. godine u Kreševu. Istina, vikar Bono Benić dopunio je izvješće popisom u župama Sarajevo i Vodičevo (Jajce). O Dragićevićevom popisu i izvješću raspravljalo se u Rimu 22. lipnja 1774. Izvorni rukopis čuva se u Archivum S. C. de Propagande Fide, vol. 720, f. 133r-178v. Popis katoličkog pučanstva Bosne i Hercegovine iz 1743. godine nezaobilazan je materijal u etnološkim proučavanjima. On daje pravi uvid u demografsku, vjersku i socijalnu sliku Hrvata u Bosni i Hercegovini polovicom 18. st. Tu su po prvi put zabilježena imena pojedinih sela, zatim broj kućanstava u njima, imena i prezimena glavara obitelji, te brojni odrasli i broj djece po kućama. Sumirajući statističke pokazatelje u Dragićevićevom popisu doznajemo da je u 30 župa popisano 390 sela i 4.920 kuća u kojima je živjelo 26.110 odraslih i 13.725 djece. Prosjek po kući iznosio je 8 čeljadi. Biskup fra Pavao Dragićević prije 250 ljeta udario je temelj modernoj hrvatskoj etnologiji i antroponimiji u Herceg-Bosni. (R. Dodig)
