Uvjeti korištenja
Nakon proglašenja papinskoga dekreta o gradnji crkve i samostana u Hercegovini 1844. uprava Zajednice hercegovačkih franjevaca na čelu s fra Anđelom Kraljevićem i biskupom fra Rafom Barišićem odlučila je da se crkva i samostan podignu na Širokom Brijegu. Iz Carigrada je stiglo odobrenje (ferman) o gradnji 1845., što su kasnije potvrdili hercegovački vezir Ali – paša Rizvanbegović i mostarski kadija. Gvardijan fra Anđeo Kraljević obratio se molbom eropskim crkvenim i civilnim vlastima da svojim darovima pridonesu gradnji prve crkve i samostana u Hercegovini u doba turske uprave. Fra Filip Ćorić skupljao je u Rimu milodare. Na blagdan sv. Apolinara u četvrtak 23. srpnja 1846. biskup fra Rafo Barišić, uz nazočnost braće franjevaca, političkih vlasti i mnoštva puka, posvetio je temeljni kamen nove samostanske crkve posvećene Uznesenju bl. Djevice Marije i franjevačkoga samostana. Nad ulazom u samostan bila je kasnije postavljena ploča s natpisom: ODCIPLJENI OD BOSNE BREZ KRUHA I KROVA BOGATI SAMO NADOM U BOGA OVI SAMOSTAN GOSPINA NA NEBO FRANJEVCI HERCEGOVAČKI PODIGOŠE. Bio je to velik i značajan događaj za hrvatski katolički puk u Hercegovini i njegove franjevce. Govorilo se da će samostan postati «kolievka kršćanske naobraženosti i bolje budućnosti katolika u Hercegovini». Nakon postavljanja temeljnoga kamena prvo se otpočelo gradnjom crkve. Ona je bila skromnih dimenzija: duga dvadeset metara i široka deset, jer tako je stajalo u sultanovu odobrenju. Uz crkvu graditelji su prislonili četiri sobe i udarili tako samostanske temelje.Zapadno krilo samostana useljeno je 1849. Desetak godina iza toga završeno je istočno i južno samostansko krilo te kuhinja. Godine 1871. uz crkvu podignut je zvonik, čiju je gradnju vodio fra Paškal Buconjić. Stara samostanska crkva porušena je 1905., da bi na njezinu mjestu podignuta nova. Nakon II. Svjetskog rata i samostan je temeljito preuređen.
